Office for the Equal Treatment of EU Workers

Škola

Ako u Njemačku dođete kao državljanin EU-a i imate djecu, škola vam je vrlo važna. U sljedećem članku objašnjavamo osobitosti njemačkog školskog sustava i pružamo vam dodatne informacije.

1. Obvezno školovanje

Sva djeca koja žive u Njemačkoj moraju ići u školu, to znači da postoji obvezno školovanje. Opća obveza školovanja u pravilu započinje kada dijete navrši 6. godinu života. Ako dijete navrši šest godina tek nakon početka školske godine (na primjer u listopadu), u školu se najčešće upisuje tek sljedeće godine. To ovisi o tome kada će određena savezna pokrajina u kojoj će vaše dijete ići u školu odrediti početak nove školske godine (to može biti u periodu između 30. lipnja i 30. rujna). Ako je vaše dijete imalo 6. rođendan prije početka nove školske godine, ono će te godine morati pohađati školu. U svim saveznim pokrajinama nova školska godina započinje u kolovozu ili rujnu. Obveza školovanja primjenjuje se također i na djecu i mlade s invaliditetom.

Savjet: Starosna dob od koje dijete najranije može ili mora pohađati školu razlikuje se ovisno o saveznoj pokrajini („početak školske godine”). Informirajte se o propisima svoje savezne pokrajine u prosvjetnoj službi općine ili grada te u savjetovalištu za doseljenike.

Konkretni propisi u vezi s obvezom školovanja razlikuju se u pojedinim saveznim pokrajinama. Djeca i mladi, ovisno o dotičnoj saveznoj pokrajini, moraju ići u školu najmanje 9 ili 10 godina (osnovna škola i sekundarno obrazovanje I. stupnja). Nakon toga, u nekim je saveznim pokrajinama obvezno pohađanje srednjoškolskih ustanova sekundarnog obrazovanja II. stupnja (gimnazija ili strukovna škola).

Savjet: Starosna dob od koje dijete najranije može ili mora pohađati školu razlikuje se ovisno o saveznoj pokrajini. Informirajte se o propisima svoje savezne pokrajine u prosvjetnoj službi općine ili grada te u savjetovalištu za doseljenike.

Konkretni propisi u vezi s obvezom školovanja razlikuju se u pojedinim saveznim pokrajinama. Djeca i mladi, ovisno o dotičnoj saveznoj pokrajini, moraju ići u školu najmanje 9 ili 10 godina (osnovna škola i sekundarno obrazovanje I. stupnja). Nakon toga, u nekim je saveznim pokrajinama obvezno pohađanje srednjoškolskih ustanova sekundarnog obrazovanja II. stupnja (gimnazija ili strukovna škola).

Pohađanje nastave u državnim školama je besplatno. U Njemačkoj također postoje i privatne škole za koje se najčešće plaća školarina.

Za obrazovanje su u Njemačkoj nadležne savezne pokrajine. Svaka savezna pokrajina ima svoje osobitosti, a razlike se prije svega očituju u nazivu vrste obrazovanja u nastavku osnovnog školovanja.

2. Struktura obrazovnog sustava

Međutim, struktura obrazovnog sustava slična je u svim saveznim pokrajinama:

1. Osnovna škola (općeobrazovni stupanj – niži razredi)
Od 6. godine života u pravilu započinje obveza školovanja i djeca se upisuju u osnovnu školu. Osnovna škola obuhvaća četiri godine, od 1. do 4. razreda (u Berlinu i Brandenburgu od 1. do 6. razreda) i predstavlja jedinu obrazovnu ustanovu koju zajedno pohađaju gotovo svi učenici. Pritom se primjenjuje načelo prebivališta: to znači da djeca u većini slučajeva pohađaju školu koja se nalazi u blizini njihove adrese stanovanja. U nekim saveznim pokrajinama roditelji mogu samostalno odlučiti koju će osnovnu školu pohađati njihovo dijete.

2. Prelazak iz osnovne škole (općeobrazovnog stupnja) na sekundarno obrazovanje I. stupnja
U posljednjem razredu osnovne škole odlučuje se koju će školu dijete pohađati nakon završetka osnovne škole (srednja škola– sekundarni stupanj I). Na temelju ocjena u školi (te eventualno drugih kriterija kao što su sposobnost učenja i radne navike) nastavnici osnovne škole daju preporuku za daljnje školovanje („Schullaufbahnempfehlung”). Ova se preporuka donosi u zajedničkom razgovoru i konzultacijama s roditeljima. Na temelju toga odlučuje se o daljnjem obrazovnom usmjerenju za dijete. U većini saveznih pokrajina preporuka za nastavak školovanja nije obvezujuća, tj. roditelji mogu odlučiti koju će srednjoškolsku ustanovu njihovo dijete pohađati nakon osnovne škole. Ako učenici odaberu vrstu škole koja se ne temelji na preporuci, u većini će slučajeva, ovisno o saveznoj pokrajini, morati polagati prijemni ispit i/ili pohađati probnu nastavu u odabranoj školi.

3. Srednjoškolske ustanove (sekundarni stupanj I i sekundarni stupanj II)
Nakon osnovne škole obrazovni se sustav dijeli na različite srednjoškolske ustanove koje se razlikuju prema nastavnim programima i završenom stupnju obrazovanja, tj. stečenim kvalifikacijama. Programi pojedinih obrazovnih ustanova na sekundarnom stupnju I i II mogu biti vrlo različiti.

Savjet: Roditelji bi trebali zajedno sa svojim djetetom i njegovim nastavnicima dobro promisliti i odlučiti koja će se škola odabrati. Informirajte se kod lokalne uprave za školstvo, na Internetu ili kod drugih roditelja koje sve škole postoje u vašem mjestu. Nadležne prosvjetne službe pružit će vam također potrebne informacije.

3. Odabir prave škole

Sljedeća pitanja mogu vam pomoći pri odabiru škole za vaše dijete:

  • Koje sve srednjoškolske ustanove postoje u vašoj saveznoj pokrajini?
  • Koji se stupanj obrazovanja može steći u tim školama?
  • Koji se dodatni nastavni programi nude u školi (na primjer učenje stranih jezika, radne zajednice, sportski programi, glazbeni/kazališni tečajevi, pomoć u učenju jezika, pomoć pri pisanju domaćih zadaća)?
  • Kako se osigurava pomoć djeci s poteškoćama u učenju?
  • Nudi li škola mogućnost cjelodnevnog ili popodnevnog boravka u školi?
  • Koji nastavak školovanja (npr. strukovno obrazovanje ili studij) je moguć nakon završetka dotične škole?

Na sekundarnom stupnju I postoje sljedeće vrste škola:

  • niža srednja škola („Hauptschule”) (do 9. ili 10. razreda)
  • realna škola („Realschule”) (do 10. razreda)
  • škole s različitim obrazovnim smjerovima (na kraju se može dobiti svjedodžba o završetku niže srednje škole ili realne škole)
  • gimnazije (do 9. razreda)
  • opća škola („Gesamtschule”) (ovdje je moguće dobiti sve vrste svjedodžbi o završenom stupnju školovanja)

Sekundarni stupanj II obuhvaća sljedeće škole:

  • više razrede gimnazije (gimnazija ili opća škola od 10. razreda do 12. ili 13. razreda)
  • škole za strukovnu izobrazbu
  • programe osposobljavanja za odrasle (večernje škole i kolegiji)

Po završetku svih navedenih škola stječu se općeobrazovne kvalifikacije. Na temelju njih – ovisno o stečenom stupnju obrazovanja – moguće je pohađanje viših obrazovnih ustanova (na primjer fakulteta, visoke stručne škole, strukovnog obrazovanja).

U školama koje za cilj imaju stjecanje određene kvalifikacije, cjelokupna je nastava usmjerena na program za stjecanje tog određenog stupnja obrazovanja. To su na primjer:

  • niža srednja škola (Hauptschule) (kvalifikacija: završena niža srednja škola),
  • realna škola (Realschule) (kvalifikacija: završena realna škola / završen sekundarni stupanj / završena srednja škola),
  • gimnazija (kvalifikacija: matura).

Postoje također škole na kojima se mogu se dobiti različite svjedodžbe o završenom stupnju obrazovanja (opće škole „Gesamtschule“). A tek se tijekom trajanja školovanja odlučuje koju će kvalifikaciju učenik steći.

Za razliku od toga, učenici koji pohađaju integrirane opće škole („integrierte Gesamtschulen”) ne rade po određenom specifičnom obrazovnom programu. Umjesto toga, kod pojedinih nastavnih predmeta mogu odabrati različitu razinu zahtjevnosti programa – takozvane napredne, osnovne i proširene programe.

Tijekom trajanja školovanja načelno je moguće promijeniti školu i prijeći u drugu, ako su ispunjeni traženi preduvjeti.

U Njemačkoj završeni stupanj školovanja nije preduvjet za sudjelovanje u programima strukovnog obrazovanja, međutim, gotovo da ne postoji organizacija za osposobljavanje koja bi primila učenike na strukovnu izobrazbu bez svjedodžbe o stečenom stupnju obrazovanja. Više informacija možete pronaći pod Česta pitanja i odgovori (FAQ).

Također i u odrasloj dobi postoji mogućnost da se naknadno stekne odgovarajući stupanj obrazovanja. Više o tome pogledajte pod Česta pitanja i odgovori (FAQ).

4. Dodatne informacije

Ovdje ćete pronaći dodatne informacije:
Sva ministarstva kulture ili obrazovanja u saveznim pokrajinama imaju svoju internetsku stranicu na kojoj su dana pojašnjenja o mogućnostima obrazovanja. Također i školska uprava i same škole nude odgovarajuće savjetovanje. Većina škola organizira „Dan otvorenih vrata” (najčešće početkom školske godine) koji roditeljima i djeci omogućuje da se informiraju o obrazovnim programima.

Uvodni pregled obrazovnog sustava, vrsti škola i stupnjevima obrazovnih kvalifikacija koje se mogu završiti (steći) možete pronaći na internetskoj straniciwir-sind-bund na sljedećim jezicima:

njemački

engleski

francuski

poljski

Shematski pregled obrazovnog sustava u Njemačkoj s pojašnjenjima pronaći ćete ovdje.

Pregled pojedinih propisa za obrazovni sustav dostupan je također na internetskoj stranici Konferencije ministara kulture.

Česta pitanja i odgovori (FAQ) – Škola

Naknadno završavanje određene razine obrazovanja najčešće se provodi u večernjim školama (večernje niže srednje škole, večernje realne škole, večernje gimnazije) i kolegijima. U večernjim nižim srednjim školama odrasli se polaznici u okviru jednogodišnjeg obrazovnog programa (dva semestra) pripremaju za stjecanje kvalifikacija na razini niže srednje škole. Večernje realne škole kroz večernje tečajeve (četiri semestra) vode odrasle polaznike do završetka srednjeg stupnja obrazovanja. Večernje gimnazije, tijekom razdoblja od obično tri godine, omogućuju stjecanje stupnja obrazovanja potrebnog za upis na fakultet (matura). Kolegiji su škole s punom nastavnom satnicom za stjecanje stupnja obrazovanja potrebnog za upis na fakultet.

Završena niža srednja škola:
Završena niža srednja škola omogućuje u prvom redu sudjelovanje u programima dualnog strukovnog obrazovanja. Kao preduvjet učenici moraju prvo pronaći mjesto naukovanja u nekom poduzeću. Veliki broj poduzeća koja nude program osposobljavanja kao uvjet postavljaju završenu realnu školu. Neki od učenika koji su završili nižu srednju školu neće pronaći mjesto za naukovanje. Budući da još uvijek imaju obvezu školovanja, moraju proći program pripreme za zapošljavanje u punoj nastavnoj satnici u nekoj strukovnoj školi.

Završena realna škola:
Osobe koje su završile realnu školu (također se naziva stupanj srednje zrelosti (mittlere Reife) ili završetak srednjeg stupnja) imaju znatno veći spektar mogućnosti zapošljavanja. Završena realna škola otvara put u brojna strukovna obrazovanja. Pored dualnog strukovnog obrazovanja omogućuje također pohađanje strukovnih programa s punom nastavnom satnicom te otvara, dijelom uz preduvjet određenog prosjeka ocjena, put do različitih obrazovnih ustanova na sekundarnom stupnju II (srednja strukovna škola, viša strukovna škola kojom se stječe pravo upisa na fakultet, strukovna gimnazija) te višim razredima gimnazije (matura).

Ispit zrelosti (matura):
Ispitom zrelosti stječe se kvalifikacija za upis na visoku školu, tj. osposobljenost za pohađanje studija na fakultetu. Na temelju ispita zrelosti moguće je upisati se na fakultet ili visoku stručnu školu. Kvalifikacija zrelosti stječe se po završetku obrazovanja polaganjem sljedećih ispita:

  • opći ispit zrelosti (matura),
  • usmjereni ispit zrelosti (strukovna matura) ili
  • ispit zrelosti za upis na visoku stručnu školu (stručna matura)

Međutim, veliki broj učenika s položenom maturom odlučuje se za strukovno obrazovanje, a ne za studij.

Završena niža srednja škola:
Završenaniža srednja škola („Hauptschulabschluss”) omogućuje u prvom redu sudjelovanje u programima dualnog strukovnog obrazovanja. Kao preduvjet učenici moraju prvo pronaći mjesto naukovanja u nekom poduzeću. Veliki broj poduzeća koja nude osposobljavanje kao uvjet tomu postavljaju završenu realnu školu.

Učenici koji su prošli obvezno redovito školovanje te
• još nisu pronašli mjesto za naukovanje ili
• su izgubili mjesto za naukovanje i žele se profesionalno preusmjeriti ili pak
• nemaju svjedodžbu o završenom stupnju obrazovanja,

mogu apsolvirati obrazovni program pripreme za zapošljavanje (obrazovna mjera „BvB”) u nadležnosti Agencije za rad. Program te mjere u pravilu traje do deset mjeseci.

Završena realna škola:
Osobe koje su završile realnu školu (također se naziva stupanj srednje zrelosti („Mittlere Reife”) ili završetak srednjeg stupnja ) imaju znatno veći spektar mogućnosti zapošljavanja. Završena realna škola otvara put u brojna strukovna obrazovanja. Pored dualnog strukovnog obrazovanja škola također omogućuje i pohađanje strukovnih programa s punom nastavnom satnicom te otvara, dijelom uz preduvjet određenog prosjeka ocjena, put do različitih obrazovnih ustanova na sekundarnom stupnju II (srednja strukovna škola, viša strukovna škola kojom se stječe pravo upisa na fakultet, strukovna gimnazija) te višim razredima gimnazije (matura).

Ispit zrelosti (matura):
Ispitom zrelosti stječe se kvalifikacija za upis na visoku školu, tj. osposobljenost za pohađanje studija na fakultetu. Na temelju ispita zrelosti moguće je upisati se na fakultet ili visoku stručnu školu. Kvalifikacija zrelosti stječe se po završetku obrazovanja polaganjem sljedećih ispita:

  • opći ispit zrelosti (matura),
  • usmjereni ispit zrelosti (strukovna matura) ili
  • ispit zrelosti za upis na visoku stručnu školu (stručna matura)

Shematski pregled obrazovnog sustava u Njemačkoj s objašnjenjima o završnim kvalifikacijama na njemačkom ili engleskom jeziku pruža web stranica Konferencije ministara kulture („Kultusministerkonferenz, KMK”).

U skladu sa Zakonom o stručnom obrazovanju (Berufsbildungsgesezt "BBiG") te Pravilnika o obrtima (Handwerksordnung "HwO") nije propisano nikakvo potrebno prethodno obrazovanje za sudjelovanje u programima strukovnog obrazovanja. Međutim, ovisno o pojedinom zanimanju, većina poduzeća za osposobljavanje zahtijeva minimalno završenu nižu srednju školu ili čak završeni srednji stupanj obrazovanja (stupanj srednje zrelosti, završenu realnu školu) ili (strukovni) ispit zrelosti (matura). Bez svjedodžbe o završenom stupnju obrazovanja vrlo je teško pronaći mjesto za naukovanje na njemačkom tržištu rada.